Najpoznatije Kukuljevićevo dramsko djelo je povijesna tragedija Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839). Premda se kasnije dokazalo da nije u potpunosti izvorna - nastala je na temelju drame njemaÄkoga autora L. Gindla, voditelja jedne njemaÄke glumaÄke družine koja je putovala Austrijom i nastupala i kod nas, a osim toga isprva je napisana na njemaÄkom i potom prevedena na hrvatski - iznimno je znaÄajna kao prva preporodna Å¡tokavska drama. Iste godine kad je objavljena, izvela ju je amaterska glumaÄka u Sisku, a godinu dana kasnije u Zagrebu, u kazaliÅ¡noj zgradi na Markovom trgu, izvodi je Domorodno teatralno druÅ¡tvo, Å¡to je poÄetak novoga hrvatskog kazaliÅ¡ta. Kukuljevićevi uzori su kasnoromantiÄarski njemaÄki dramatiÄari (Schiller, Körner, Kotzebue), Äija je djela gledao u BeÄu. Kao i kod povijesnih drama drugih njegovih istomiÅ¡ljenika, i Kukuljevićevu je u drami najvažnije domoljublje i promicanje politike i ideja nacionalnog pokreta.
Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesniÄar, književnik, bibliograf i politiÄar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru održao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajući da se on uvede kao službeni jezik u Å¡kole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je DruÅ¡tvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki župan ZagrebaÄke županije, a 1865–67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivaÄa Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mažuranića. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, GrÄkoj i Italiji (1854., 1856–57. i 1873) i prikupljao graÄ‘u za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.
