"Silvia se nasmijala. A na sto mirise sijecanj? Na sto je mirisao sijecanj? Na dim iz peci. Suhe i zaledene livade u iscekivanju snijega. Na golo tijelo djevojke nakon duge samoce. Mirisao je na cudo." Nakon prekida dugogodisnje veze Fausto se sklonio u planine jer se zeli izgubiti, a Silvia je u njih dosla jer se pokusava pronaci. Njemu je cetrdeset godina, njoj dvadeset sedam: jedne noci, uz ognjiste, dok se na planinsko mjestasce Fontanu Freddu bude spustala zima, njih ce se dvoje dotaknuti.Ali tu nije kraj dodirima u Cognettijevoj Vucjoj sreci. Poznanstvo s Babette, vlasnicom restorana, i Santorsom, koji zna sve o sumi i dolini, odlasci do gnijezda planinarskog doma na vise od tri tisuce metara, snjezna i travnata prostranstva od kojih se lakse dise - sve to zauvijek ce obiljeziti njihove price. Fausto iznova pocinje uzivati u onome sto ga okruzuje i mariti za druge, zudjeti za tijelom i prepustanjem. Silvia osjeca jasnije. Bez obzira na to koliko ce trajati, osjecaju da su tocno ondje gdje trebaju biti. Cini se da se cak i vuk, koji je iz planine izbivao citavo stoljece, vratio. I on trazi svoju srecu.
