Pred nama je neka cudna dosljacka porodica u malom gradu, u Hercegovini. Ovaj put smo u Trebinju, koje je, kako to biva u Kovaca, kao i u prijasnjim prozama (npr. Bileca i okolica) liseno razlicitih folklorno-lokalnih vanjskih obiljezja. Ona ista atmosfera mediteranska i krsevita, suha, zedna i podgrijana, mjestimice somnambulna i nekako iscasena na kovacevski nacin (viA ena "iskosa", zavrnuta nahero, nabijena nekim fluidima sto poticu strasti i ogoljuju nagone, gdje se gotovo nista ne dogaA a, ali se opet nesto fatalno i prijetece negdje dogodilo ili ce se dogoditi). Propali trgovac Josif Biris i njegova zena, koja potjece iz otprije nam poznate obitelji Mestrevica te njihovo cetvero djece, izdanci pravoslavno-katolickih loza, erotski izazovna Elida i druga sestra Ruza, obje sklone tjelesnim uzicima, braca im Jakov, bundzija, i maloumni Goja, njihov ujak Donato Mestrevic, koji je ovdje dobio velicanstvenu ulogu klesara nadgrobnih znamenja, reklo bi se mestra od smrti... Tu su jos i tamo neke usputne spodobe, zandar, radnik, svecenici obaju zakona, tamnicar, lijecnik i ljekarnica, cudak spiritist dr. Gustav Gaj i njegov A avolji segrt, napokon sam A avo, kojem je posveceno cijelo poglavlje. I sve nam to prica pripovjedac koji je stalno upleten u tok i izvore price, AnA ul, neka vrsta kronicara ili svjedoka... Ako je prihvatljiva tvrdnja da je danasnja fantastika svojevrsna erudicija, Kovac je jedan od najvecih erudita onoga sto bismo mogli nazvati fantasticnim ili mitskim realizmom (oklijevao sam u izboru izmeA u ta dva termina). Kovac bi se mogao situirati u same procjepe nasih jos uvijek zestoko djelatnih odreA enja: svijest je nadojena mitovima nastalima na razlicitim isprepletenim i proturjecnim tradicijama (vjerskim, plemenskim, osvetnickim, patrijarhalnim, nacionalnim itd.) mitskim predajama koje su zilavije i okorjelije nego sto smo (utopijski) mislili da jesu i da ce biti. U tom pogledu Kovac je jedan od najstrastvenijih oskvrnitelja malograA anske i tradicionalisticke mitologije na nasemu knjizevnom polju, njegov je pothvat - treba li to dokazivati nakon svih novijih i starijih iskusenja - nuzan i, sto je najvaznije, oslobaA ajuci. Predrag Matvejevic
