Gledajuci TV-emisiju o iskopavanju masovne grobnice, Klara unaprijed zna da su tamo dva djecja kostura, a njezina majka zna da je dosao cas da joj kaze sve o njihovu bijegu iz Bosne. Klara i njezina majka u Svedsku su dosle kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, a danas, dvadesetak godina poslije, ne prestaje njezina opsjednu-tost djecjim lutkama u izlozima, premda se svoga djetinjstva tek mutno sjeca. Nakon sto joj umre majka, Klara na osnovi njezinih prica pise tekst o svom spasu iz rata, koji je nazvala Bijeg u Egipat. U romanu Svjeze obojeno Mlakic uspostavlja izravni dijalog s romanom Cesta Cormaca McCarthyja ispisujuci jedinstvenu, dosad neispricanu pricu o ratu u Bosni. Svjeze obojeno govori o mnogim pitanjima: odnosu roditelja i djeteta, srece i patnje, proslosti i sadasnjosti, ali Mlakic najvise progovara o bescutnosti sadasnjeg vremena. Svjeze obojeno roman je koji nam kazuje da bez poznavanja proslosti, bez otiska svoga kaziprsta na svjeze obojenoj povrsini kao znaka nas danas i jucer, ipak ne mozemo krenuti dalje.
