Svi smo mi ponekad Eva, nemocni pred vlastitim zivotom, odlukama koje odvedu u krivom smjeru, nerijetko u neuspjelim pokusajima da preuzmemo kontrolu nad vlastitim zivotom. Mnogi smo Eva kada krivimo sebe dok netko vrsi nasilje nad nama, dok sutimo i trazimo nacin da budemo vrijedni necije njeznosti. Mocan, izravan i bespostedan roman koji nas se svih tice.Ako govorimo o Smrtnom ishodu atletskih povreda, govorimo o knjizi koja je opora, ciji se jezik ne prilagoA ava citatelju, vec prodire i rusi ustaljene obrasce; jezik Milice Vuckovic jezik je vanjskog svijeta, pogrubljen zivotom samim, a kao citatelje stavlja nas direktno u sukob s nasim ocekivanjima od knjizevnosti. Ipak, ne iznevjerava ih. Prica koju ovaj roman donosi prica je o zrtvama zlostavljanja, o nasim patologijama koje ponekad ne mogu dignuti samoobranu, a prica je to i o toksicnim odnosima iz kojih je nemoguce izvuci se. Roman Smrtni ishod atletskih povreda prica je o ucenju ljubavi prema sebi samima, iako se tako naizgled ne cini. Ipak, krik koji ostaje s nama nakon ove knjige toliko je snazan da se pitamo kako ne napraviti takve pogreske, kako otici na vrijeme, kako se voljeti dovoljno da zahtijevamo za sebe samo onu ispravnu i potpunu ljubav."Smrtni ishod atletskih povredaMilice VuA koviA izdvaja se zbog smjelosti da se otisne u sfere vrlo sloA enih pitanja struktura i vrijednosti savremenog svijeta u kojem su uloge unaprijed raspodijeljene, a odgovornosti, kao po nekakvoj nuA nosti, uvijek ili previA e A esto prebaA ene na pogreA ne adrese." - A iri Vitalove nagrade"Proza Milice VuA koviA ne dopuA ta nam burA oasku utjehu 'lijepe' reA enice, niti nam pruA a laku katarzu sreA nih krajeva. Ona beskompromisno iscrtava kompleksnu mreA u zlostavljanja koju narcisoidni 'majstori lijepih reA enica' nerijetko stvaraju oko svojih 'muza'. VuA koviA vjeA to rekonstruiA e obrazac poetizovane 'velike ljubavi' kojoj smo odmalena uA ene, a potom ga jednako vjeA to objelodanjuje kao koA mar bezizlazne toksiA ne igre." - Lana BastaA iA "A elela sam da se naA em onima koji A ute, jer kad A utiA , misliA da si sam na svetu; A elela sam da im kaA em da nisu sami. Da sve A to nam se deA ava, pa i najgore stvari, ne deA avaju se nikad samo nama. A ivot je borba i A elela sam da budem saborac onima koji A ute, onaj kakav je meni bio potreban dok sam A utala. U porodici A utimo jer je sram naA folkor. Na poslu A utimo iz sasvim drugog razloga, A utimo iz koristi, u politici ne A utimo, veA priA amo na sav glas ono A to se od nas traA i, jer smo oportunisti. A utanje, dakle, nije poA eljno, A utanje je nepruA anje otpora, svesno nepruA anje otpora. Ne prihvatam da zauzmem poziciju A rtve zato A to A utim i da za to okrivim nekoga drugoga. Na A rtvu se pristaje, ja ovim romanom sokolim na nepristanak." - Milica VuA koviA
